Izložba “Kipuka” Marije Čolić otvorena u Kolarcu 8.2.2022. (fotogalerija)

U Galeriji Kolarčeve zadužbine u 18 časova 8.2.2022. otvorena je treća samostalna izložba akademske umetnice, članice ULUS-a Marije Čolić (LINK) pod nazivom “Kipuka”. Izložbu je otvorila istoričarka umetnosti Milena Nedeljković.

Marija Čolić i Milena Nedeljković

Izložena su dela u tehnici akvarela, akrilnog spreja i tuša na staklu sa motivom konja, kojeg Čolićeva slika od detinjstva. Učestvovala je na više od 45 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu, pet puta na međunarodnom festivalu akvarela Fabriano u Italiji i pet puta na Bijenalu Akvarela u Beogradu, gde je 2020. osvojila prvo mesto za akvarel.

Na izložbi je dominirao kvadriptih u crnoj boji na frontalnom izložbenom zidu pored više monohromnih slika.

Nedeljkovićeva je izložbu otvorila govorom koji njenom ljubaznošću predstavljamo u celosti:

Draga publiko, dobro veče, dobrodošli na izložbu „Kipuka“. Najpre par reči o umetnici, Marija Čolić je završila Likovnu akademiju u Beogradu, a za sobom ima preko 45 izložbi u domovini i inostranstvu. Član je ULUS-a. Raznolikost tema, nisu je omele da zaboravi na onu jednu koju i dan danas slika, a prema kojoj ljubav datira još iz detinjstva. Pred nama su nezaboravni konji u nešto drugačijem stilu, akvarelom i tušem na staklu.

Konj (autor: Vasko Popa)

Obično
Osam nogu ima
Između vilica
Čovek mu se nastanio
Sa svoje četiri strane sveta
Tada je gubicu raskrvavio
Hteo je
Da pregrize tu stabljiku kukuruza
Davno je to bilo

U očima lepim
Tuga mu se zatvorila
u krug
Jer drum kraja nema
A celu zemlju treba
Za sobom vući

Marija oslikava konja koji je plemenit, izražava svoju jačinu i energiju, krhkost i snagu, gracioznost žene i majke, mišiće i svetlost oca, glava nalik androgenoj, u galopu, u patnji sasvim sam, u boli odmeren, kao da teskoba ne postoji, on koji se bori sa vrtlogom života.
Konji na Marijinim radovima, realizovani u prethodnom periodu, nastali su na staklu. Staklo poput konja, nepredvidivo i tanano, i kada se polomi, opet
za sobom ostavi jačinu naprsline.
Ona konja prenosi u neku novu dimenziju, gradi jasne obrise jedne iste životinje jarkim bojama akvarela kao iz mašte. Nekada je crna kao sena, plava – beskonačna, sanjiva, a umetnica nesebično daje prednost tehnici da instinktivno bira stranu koja će dati karakter naslikanom. Marija kreira konja, a boja i tekstura stakla ga određuju tako da se nikada ne zna krajnji
ishod.
Svi radovi su sublimacija osećanja zarobnjenih u staklu gde je staklo (medijum i dom) i čuvar, da lepršavo biće ne odgalopira.

Prof. dr Sanja Filipović, redovni profesor Akademije umetnosti, Univerziteta u Novom Sadu večeras nije mogla da prisustvuje, ali prenosim jedan deo njene kritike:
„Umetnost Marije Čolić predstavlja zrelo promišljanje u rasponu od objektivno-kritičkog do ličnog, introspektivnog istraživanja forme i ideje. Rad ove izvrsne umetnice karakteriše visok nivo ekspresivnosti u vizuelnom i u simboličkom aspektu njenog stvaralaštva, na način da boja, oblik, materija i pokret dobijaju skoro heraldičku izražajnost i narativnost, čak i kada je rukopis liričan i apstraktan, a materija pikturalna.

Od Marije na dar, u susret slobodi, izložbu proglašavam otvorenom!

Naziv Kipuka, potiče od motiva koji u knjizi Oušn Vonga Na Zemlji smo nakratko predivni (2020) predstavlja ostrvo, užarenom lavom nesprženi deo zelenila preostao nakon erupcije vulkana. Umetnica naslovom izložbe asocira na lični stav povodom umetničkog stvaralaštva, umetnosti i kulture u savremenom društvu. Sa druge strane asocijativnom alegorijom iz naziva izložbe umetnica je pozvala kolege i posetioce da prisustvuju stvaralaštvu na ostrvu njene estetike. Dobra energija na izložbi zajedno sa Čolićevkinim “Kipukasima” znače da je ostrvo nesprženo lavom savremenog društva opravdalo svoj naziv, ne samo po komplimentima i broju posetilaca, već i po kritikama i pažnji eminentnih medija.

Fotografije: Milan Katić

« of 2 »