Urbanizam Beograda, Podgorice, Nikšića i avangarda Travelera

Po završetku Drugog svetskog rata, tadašnja Federativna Jugoslavija je pokrenula industrijsku revoluciju. Trebalo je udomiti ljude koji su se selili iz sela u gradove u blizinu sve brojnijih fabrika i obezbediti im sve što treba da bude dostupno čoveku dvadesetog veka. Iz proizvodnih pogona modernizovanih gradova trebalo je omogućiti izvoz robe diljem sveta. Nimalo lak zadatak za urbaniste i nerazvijenu zemlju, kakva je Jugoslavije bila u poratno vreme.

GUP Beograda iz 1950. Autor: Miloš Somborski. Izvor: www.urbel.com

Miloš Somborski (1902. Zagreb-1983. Dubrovnik) (Wikipedia LINK) je bio autor Generalnog urbanističkog plana Beograda iz 1950. godine i Podgorice iz 1957. godine. Josip Seissel (1904. Krapina-1987. Zagreb) (Wikipedia LINK) je bio autor GUP-a Nikšića iz 1958. godine. Miloš Somborski je autor‚ prostornog plana Crnogorskog primorja i GUP-a Bara sa lukom iz 1959. godine. Od rukovodstva tadašnje Jugoslavije je dobio zadatak, da sa svojim timom planera, urbanista i arhitekata omogući da ono šta se proizvede u Jugoslaviji bude vozom moguće transportovati do Luke koja je postala export-import čvorište za Jugoslaviju i za jugoistočni deo Evrope. Miloš i Josip su bili na rukovodećim položajima u okviru urbanizma. Miloš je kao dekan na Sarajevskom arhitektonskom fakultetu osnovao prvu Katedru za urbanizam u Jugoslaviji.

Njihov rad karakteriše modernizam kojim su se kao umetnici bavili u svojim mlađim danima u okviru avangardne skupine Traveleri (osnovani 1922. god u Zagrebu)(LINK). Traveleri su bili grupa od sedam mladića i jedne devojke iz imućnijih zagrebačkih porodica dadaističko-zenitističke orijentacije. Bili su zainteresovani za savremenu umetnost, okrenuti multdisciplinarnosti, inspirisani poznatijim Zenit pokretom, koji je nazvan po istoimenom mesečniku posvećenom novoj umetnosti Balkana, autora Ljubomira Micića (1895-1971). Danas važe za začetnike performansa na prostoru ex Jugoslavije.

Obrađena “Bajadera” (Josip Seissel, 1923, Narodni muzej Beograd) za rad “Perilo violina”

U Narodnom muzeju u okviru Zenit kolekcije, koju je formirao Micić, nalazi se slika “Milomborsk” Josipa Seissela (zenit pseudonim Jo Klek) posvećena pozorišnim manifestacijama i prijateljstvu izmedju dvojice potonjih arhitekata. U kolekciji muzeja je i Josipovo delo “Bajadera”, koje je bilo vlasništvo Miloša Somborskog. Josip Seissel je čuven i po projektu Jugoslovenskog paviljona u Parizu na World Expo izložbi iz 1937. godine, za koji je dobio Grand Prix nagradu. Za odbranu modernizma tog projekta zauzeo se Le Curbusier lično. Josip je zajedno sa vajarom Vojinom Bakićem i suprugom Silvanom Seissel realizovao monumentalni spomenik “Krugovi” stradalima u Kragujevcu. Sedam povezanih velikih krugova u središtu između tri grobnice predstavljaju savršenstvo (krug) u padu zbog streljanja. Tokom dana kada sunce kruži oko velikih povezanih čeličnih krugova sunčeva svetlost koju krugovi odašilju obasjava ceo park, ali i istinu o žrtvi koju je podneo narod Kragujevca u slavnoj borbi protiv nemačkih fašista.

Josip, Silvana Seissel i Vojin Bakić “Spomenik žrtvama u Kragujevcu” 1981. god.

Miloš je u Travelerima bio zadužen za fotografiju. Po majci Julki Vićentijević je rodom iz Zabrežja, iz porodice u čijem domu je Prota Mateja Nenadović 1804. godine napisao prva diplomatska pisma u Prvom srpskom ustanku austrijskim dostojanstvenicima. Fotografije zenitističkog pozorišta su izložene na Zabrežju u okviru stalne postavke KC “Perilo”. Zanimljivost je i da su u okviru postavke u KC “Perilo” izložene skulpture Ratka Vulanovića, koji je rodom iz Nikšića. Monumentalno Ratkovo delo od kamenih stena,Kameni grad u Nikšiću, srušen je po nalogu predsednika Crne Gore, Mila Đukanovića. Ratkov rad nadogradnje fasade Hrama Hrista Spasitelja u Podgorici crnogorskim kamenim blokovima, od grubih na dnu ka glatkim na vrhu, predstavlja jedinstveno vajarsko delo koje je ukrasilo zdanje, urbanizam Podgorice i krševitu Crnu Goru. U intervjuu za Portal www.zabrezje.rs Ratko je pored tema u vezi sa njegovim opusom, razmatrao i Zenit za koji je rekao da je “stigao 500 godina pre vremena”. Svi brojevi Zenit časopisa su 2009. godine uvršteni u UNESCO svetsku digitalnu biblioteku od strane Srbije, a kada je radno vreme moguće je prelistati ih u KC “Perilo” na Zabrežju.